Swich-dominantno-potcinjeni
Koliko god me pamćenje služi, palilo me
je kada vidim muškarca ili ženu vezane, izlupane, šamarane ili kako
učestvuju u nasilnim ili seksualno agresivnim scenama. Niko drugi u
mojoj okolini, barem koliko sam znala, nije imao slična osećanja. S
obzirom na moje odrastanje, nisam mogla da kažem da li je ovo oblik mog
samozlostavljanja, mentalna bolest ili potraga za poznatim stvarima. U
detinjstvu sam često dobijala batine, bila fizički kažnjavana, pa sam
mislila da je moguće da baš zbog toga imam želju za ponižavanjem,
zloupotrebom, kažnjavanjem i dominacijom u vezi, kako bi na neki način
oživela porodične obrasce.
Ali to nije imalo mnogo smisla jer sam u
seksu imala dominantnu ulogu. U vezama sam uvek imala neki oblik
psihičkog nadjačavanja, čak i kada partneri sa kojima sam bila nisu bili
za to. Prvoj ženi sa kojom sam imala ozbiljniju vezu rekla sam da imam
iznenađenje za nju. Kada smo došle kući, vezala sam joj traku preko
očiju i svezala je. Zatim sam je golicala i mazila, gledala je kako se
uvija, sve dok nisam zadovoljila svoju želju za dominiranjem, dok ona
nije shvatila da to što uživa zavisi isključivo od moje volje.
U početku mi to nije delovalo kao nešto
čudno, videla sam to samo kao mali eksperiment. Ipak, većina mojih
pokušaja tog tipa, nisu bila prihvaćeni u vezama. Sećam se jednog momka
sa kojim sam se zabavljala u srednjoj školi. Kada sam ga povukla za kosu
i pokušala da ga ujedem za vrat, uplašio se. Nikada više sa njim nisam
pokušala nešto slično. Ipak i u toj vezi sam ostala dominantna, osoba
koja upravlja događajima. To je bilo ono što sam želela – da imam
kontrolu i uživala sam u svakom trenutku. Želela sam da imam dominantnu
ulogu u zadovoljavanju partnera.
U to vreme nisam znala da postoje grupe i
knjige o tome, koje su objašnjavale da ono što radim može da zadovolji i
mene i mog partnera. Žene su mnogo lakše prihvatale moje želje od
muškaraca. Oni nikada nisu razumeli šta ja to želim, ili su moju želju
da dominiram shvatali kao sukob sa njihovim muškim egom. Žene sa kojima
sam bila u vezi volele su da budu vezane, sa povezom na očima,
izlupane, išibane, ponižene i seksualno iskorišćene. Pretpostavljam da
sam upravo zbog toga volela da dominiram nad ženama.
Ne mislim da bi bilo koja žena mogla da
bide dominantna sa mnom. Mozak mi jednostavno ne radi tako. Previše
uživam da ih posmatram. Sada, kada čitate ovo, možete da pomislite da
pokušavam da zauzme dominatnu ulogu, jer sam kao mala bila fizički
zlostavljana, ali dominacija u seksualnom odnosu mi je lakša jer ja
donosim odluke.
Činjenica je da ja sebe nikada nisam
videla kao žrtvu. Dok sam išla u školu i živela sa roditeljima, mislila
sam da je takvo ponašanje, kao vika, udarci, šutiranje, šamaranje,
bacanje preko sobe, ostavljanje modrica, normalno i da se dešava svima. U
kući moje majke i nisam znala za bolje. Moje razmišljanje o tome šta
treba da se dešava u porodici je bilo malo uvrnuto.
Kasnije sam mnogo razmišljala o tome.
Možda je jedini razlog zbog koga sve to vidim kao interesantno i
napaljujuće, korišćenje seksa za manipulaciju drugima, baš kao što je
moja majka radila. Ta mogućnost postoji, jer ona je bila moj prvi idol,
model ponašanja. Niko se ne rađa sa ovakvim željama, zar ne? Kada sam
bila mlađa, posmatrala sam to kao bolesno i perverzno.
Posle svakih batina koje sam dobijala kod
kuće, klela sam se da ja nikoga nikada neću tako povrediti. Upravo zbog
toga prolazila sam kroz unutrašnje konflikte, nisam mogla da uskladim
osećanja, želje i razmišljanje. Seks je za mene zabavan, ali bez
određenih elemenata nije me nikada potpuno ispunjavao.
Tako je došlo vreme kada sam shvatila da
želim da probam nešto drugo. Želela sam da imam drugačiju ulogu, da se
nađem u potčinjenom položaju. Ta želja je bila snažna. Pokušavala sam da
pokažem momcima sa kojima sam bila u to vreme, svoje želje, iznosila
sam predmete koji ne izazivaju strah, kao što su šalovi ili marame.
Znala sam da nešto sa mnom nije u redu. Još uvek se nisam osećala
ispunjeno, jer su ti momci veoma loše radili ono što sam od njih
očekivala, ali sam im i ja loše objašnjavala, u strahu da ne pobegnu
prestrašeni od mene. Tako sam i dalje preuzimala ulogu dominantne osobe.
Da me ne shvatite pogrešno, loše stvari
mogu da se dogode i tokom seksa i u vezi. Postoji ogroman broj ljudi
koji veruju da se vezivanje i disciplana sastoji u čistoj primeni sile,
pravom zlostavljanju, pravom silovanju. Bila sam u vezi sa jednim
momkom. Neko vreme, stvari su se odvijale prilično dobro, čak odlično.
Uglavnom sam ja bila dominantna, ali su se povremeno stvari okretale
drugačije. Vremenom je on počeo verbalno i emocionalno da me
zlostavlja, iskaljuju svoj bes bez ograničenja na meni. Počeo je da me
podseća na moga oca.
Veza je postala nestabilna, postali smo
katalizatori za međusobne burne reakcije. Prolazili smo kroz faze
raskida veze, zatim bi strast preovladala, spojili bi se ponovo uz seks,
pa bi uskoro opet raskinuli i tako stalno. Mislila sam da bi mogli da
ostanemo prijatelji, ali se pokazalo da sam naivna i blesava. Jedne
noći sam otišla kod njega, jer je dogovor bio da mi pomogne da pronađem
delove za auto. Kada je poželeo seks, rekla sam mu ne. Pokušala sam da
ga odgurnem od sebe, ali nisam mogla. Bio je mnogo jači od mene.
Svezao me je, od ruku do nogu. Igrali smo se i ranije sa lisicama i
kanpom, ali ja nikada ne bi pomislila da ih upotrebim, bez pristanka
partnera. Te noći sam se osećala zlostavljanom, ugroženom. Kasnije,
dok sam hodala ka kući, tresla sam se. Nisam mogla da spavam. Sedela
sam na požarnim stepenicama pored moje sobe, ispušila dve pakle cigareta
i posmatrala izlazak sunca. Mislila sam da će me, ukoliko nastavim da
radim te “nevaljale” stvari, sve više osoba jednostavno iskorišćavati.
Moja sledeća veza bila je sa veoma
konvencionalnim momkom. Mislim da su i ovde Marfijevi zakoni uradili
svoj deo – Kada sam bila sa momkom koji je voleo vezivanje i disciplinu,
dešavale su se loše stvari, a kada sam bila sa momkom koji nije bio za
to, opet su se dešavale loše stvari. Sa konvencionalnim momkom sam
razgovarala o braku, porodici, deci, ali mu je bilo odvratno sve što
je imalo i naznaku “nastranog”, čak i prilično obične stvari. Video je
vezivanje i disciplinu, kao zlostavljanje žena. Optužio me je da sam
nimfomanka, a sve što sam želela bio je seks. Postala sam izuzetno
depresivna i počela sam da uzimam antidepresive. Sada mi je jasno da
nisam bila zadovoljna tipom seksualnog odnosa koji smo imali, pa sam
pokušavala to da nadokvadim kvantitetom. On je prekinuo našu vezu, a ja
sam bila deprimirana činjenicom da je on bio pravi čovek uz koga bi
mogla da imam život, kakav je moja porodica želela da imam – da imam
muža, porodicu, kuću sa garažom za dvoja kola, stabilan prihod – ali
definitivno bez ogrlica, lisica i vezivanja. Uništila sam nešto što je
moglo da bude savršeno, jer ja nisam mogla da se ponašam “normalno”. Na
tanjiru mi je posluženo sve što sam mogla da poželim po uobičajnim
standardima. Posle raskida, mislila sam da nikada neću imati normalan
život.
Počela sam da posećujem seks šopove i
napravila sam malu kolekciju “igračaka” u kojima sam uživala. Shvatila
sam da je to deo mene. Kada se borim protiv onog što jesam, postajem
nesrećna. Zato mi nije trebalo mnogo vremena da prebolim ovu vezu.
Preko jednog prijatelja, upoznala sam
Džejsona, momka sa kojim sam i dalje u vezi. Potpuno sam ga pregazila,
kada smo se upoznali bio je ubeđen da sam prava kučka. Ponovo smo se
videli posle tri meseca. Odlučili smo da se malo bolje upoznamo. U
početku smo razgovarali kao prijatelji, uglavnom na internetu. Rekao
mi je neke stvari o meni, koje niko nikada nije primetio. Podržvao me
je kada smo razgovarali o seksu. Osećao je slične stvari. Imao je
ranije problema u seksu, jer nije želeo da njegove partnerke pomisle da
je nasilan. Preuzeo je ulogu nastavnika, ukazivao mi je na određene
knjige i odgovarao na moja pitanja. Nije mu bilo muka od mene i pružio
mi je priliku da da ispunim potrebu da budem u potčinjenom položaju.
Postao je moj priljatelj, ljubavnik i iznad svega, moj Gospodar.
Objasnio mi je šta se očekuje od
potčinjene osobe. Dominantan partner mora da zasluži poverenje i
poštovanje od potčinjene osobe, kako bi mogao da preuzme tu ulogu.
Rekao mi je da sve što se dešava u spavaćoj sobi, tokom igre –
degradacija, poniženje, vezivanje, dominacija, kažnjavanje polazi od
toga što potčinjeni partner želi da preuzme ulogu osobe kojoj se ovakve
stvari rade. Rekao mi je da će se on ponašati na ovaj način prema meni,
jer poštuje dinamiku odnosa među nama. Zauzvrat, dozvoliću mu da se
ponaša prema meni na ovaj način, ali ću imati punu kontrolu nad time da
odredim ko može da se ponaša tako prema meni, kada i gde.
Takođe, uveo je i nešto što je nazvao “reč sigurnosti” za mene.
“Ponekad, stvari mogu da postanu toliko
intenzivne, da reči koje izgovaraš u običnom dijalogu, neće zaustaviti
dešavanja. Neophodna je “reč sigurnosti”, koju inače ne izgovaraš tokom
scene, da bi, ukoliko nešto ne ide kako treba, mogla da mi daš signal da
stanem i pokušam da popravim stvari, eventualno krenem na drugu stranu.
Ključ za S&M je dobra komunikacija.“ – rekao je.
Moja sigurna reč je “plavo”. Mislim da
sam je izabrala zato što imam slikovito pamćenje, puno boja, a plava me
podseća na nešto zastrašujuće. Zbog toga je to bio moj izbor.
Imamo čitavu biblioteku knjiga koje
objašnjavaju tehnike vezivanja i dominacije iz ovog stila života.
Povremeno, poneka cimerka uđe u moju sobu dok čitam neku od ovih
knjiga, ali to lako objasnim, kao neophodan materijal za istraživanje
“neobičnog seksualnog ponašanja”. Igračke koje imam čuvam na posebnom
mestu, u torbi.
Jedan aspekt vezivanja i discipline je da
moramo da prikrijemo tragove načina na koji živimo, računajući i
modrice, tragove ujeda, štipanja i sklanjanje igračaka koje koristimo,
kako nikada niko ne bi saznao za to, da nas ne bi osudili ili
zloupotrebili to saznanje protiv nas. Imamo mnogo prijatelja u zajednici
ljudi koje vole vezivanje i dominaciju, ali uvek želimo da to ostane
među nama.
Neke osobe u ovoj zajednici nalaze
zadovoljstvo u komadićima stakla, odnosno u puštanju krvi, zasecanju
kože, kako bi se seksualno uzbudili. Ponekad će jednostavna činjenica
da sam vezana ili da imam nešto oko vrata da izazove seksualno uzbuđenje
kod mene i želju da uradim bilo šta kako bi zadovoljila Gospodara i
time zaslužila sopstveno zadovoljstvo. Ponekad iznenadim Džejsona tako
što postavim scenu i tako ga sačekam kada se vrati kući sa posla. U
jednoj takvoj sceni postavila sam 12 upaljenih sveća koje su obeleževale
put ka spavaćoj sobi, sa posutim laticama ruža po podu(znam, klishe..ali..). Put od latica
ruža vodio je do kreveta, dok su sveće osvetljavale okno prozora.
Kanap sam postavila tako da se provlačio između latica, ispod vrata,
sve do kreveta, gde je bio vezan za ogrlicu koja je bila oko mog
vrata. Moja želja je rasla dok sam čekala da dođe i odluči šta će se
dalje dešavati. Jedne noći to bi bile batine, bičevanje i šibanje, druge
vreo vosak, sledeće vezivanje i golicanje ili analni seks.
Postoji osećaj koji se zove “lebdenje”
koga doživljavaju mnoge potčinjene osobe. To se dešava kada stigneš
dovoljno daleko u pojedine delove svog ličnog razmišljanja, pa te
zahvati osećaj tolike opuštenosti i želje, da sve što vidiš ili dodirneš
liči na meke jastuke. Po završetku neke scene, moj gospodar me obično
zagrli i razgovaramo o tome šta je ko osećao i o čemu je razmišljao, o
stvarima koje su se dogodile ili nisu, a mogle su u toku seanse.
Od svih veza u kojima sam bila ova me
najviše ispunjava i u njoj osećam najviše ljubavi. Ujutru smo isti kao
bilo koji drugi par. Ustajemo, tuširamo se, peremo zube, oblačimo se i
sve ostalo, zatim svako odlazi za svojim dnevnim obavezama, on odlazi na
posao, ja u školu i na terapeutske zadatke, dok čekamo sledeći susret.
Ali, kada smo sami zajedno, nismo ni nalik drugim parovima.
Uzbuđuje me pomisao da ću moći ostatak
života da provedem sa nekim ko me doživljava sa tolikim uživanjem,
emotivno, intelektualno i fizički. Sa nekim ko me gura, kako bih postala
što bolja, izvukla maksimum iz sebe, sa nekim ko mi sprema večeru kada
sam nervozna ili me nežno masira i donosi mi omiljene kolače kada pravim
pauzu u učenju. Sa nekim ko me ne osuđuje.
Meni sve ovo ne deluje nastrano. Pitanje je samo ugla iz kog posmatrate.
Imam posao u kome neizmerno uživam, dok
pokušavam da život dece učinim boljim.
Ne želim da pričam o privatnom klubovima čiji su članovi osobe koje
vole vezivanje i dominaciju iz svog ugla, jer bi me svi osudili zbog
priče o tome. Ako bi ljudi koji me poznaju znali za moje seksualne
aktivnosti, osudili bi me, rekli da sam bolesna..Mozda bih mogla nekoga i ''zaraziti''.
Neću da pričam ni o događajima od prošle
noći kada sam bila podvrgnuta mnogim bolnim, perverznim zadovoljstvima.
Staviću masku prihvatljive, konvencionalne heteroseksualne žene. Nadaću
se da sam sve svoje igračke sklonila na sigurno mesto, da nisam ostavila
trag po kome bih mogla da budem izložena podsmehu, osudi i odbacivanju. I
uživaću u tome što se napokon osećam dobro u svojoj koži.
Svi žele da budu prihvaćeni. Ja sam veći
deo svog života provela ili u neprihvatanju onog što jesam ili
razmišljajući da sam loša osoba, jer sam osećala želje o kojima sam
pričala. Sada, kada osećam da sam prihvaćena u jednom delu mog života,
mnogo mi je lakše da odvojim ove dve polovine mog života i da ne brinem
toliko, kako će uticati jedna na drugu. Sada, kada verujem u seksualni
deo moje ličnosti, osećam mnogo više samopouzdanja u društvenom životu i
odnosima.
Džejson kaže da je čudno kako moja
porodica nije volela ni jednog od momaka sa kojima sam bila, bez obzira
na to što su bili društveni i prihvatljivi. Sada, kada su upoznali
Džejsona, jedinu osobu koja ne bi trebalo da bude prihvatljiva,
zaljubili su se u njega.
Kada si zadovoljan sobom, samosvestan, siguran u sebe i svoju sexualnost, kada je osvestis i prihvatis ...onda tek mozes slobodno da dises..punim plucima...